Ognjen Bonacci: prikaz knjige dr. sc. Ive Lučića: “Presvlačenje krša. Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popova Polja”

Ognjen Bonacci: prikaz knjige dr. sc. Ive Lučića: “Presvlačenje krša. Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popova Polja”

Na osnovi svojih dugogodišnjih istraživanja, autor ove, po svemu posebne i vrijedne publikacije, u središte stavlja Popovo polje kao paradigmu povijesti poznavanja, interdisciplinarnog izučavanja i korištenja ne samo Dinarskog krša, već i krša uopće.

U izučavanju krša na planeti ključnu je ulogu odigrao upravo Dinarski krš, jer su o njemu krajem 19. i početkom 20. stoljeća objavljene prve ozbiljne znanstvene rasprave koje su najširu znanstvenu zajednicu zainteresirali za taj do tada zanemareni prostor. One su ukazale na svu specifičnost, ljepotu, kontradiktornost i važnost krških terena koji su do tada bili tretirani kao nešto manje vrijedno. Upravo suprotno od nekad stvorenih stereotipa, koji nažalost ni danas nisu u potpunosti napušteni, krš Popovog polja, ali i svaki drugi krš na planeti upravo buja životom, demografski i po biodiverzitetu, osobito onom koji postoji u podzemlju. O ekološkom značaju prostora Popovog polja svjedoči pećina Vjetrenica kao jedna od najbogatijih pećina s troglobiontskom faunom. Knjiga na 680 stranica tretira doista holistički i interdisciplinarno ne isključivo problematiku Popovog polja, već i krških terena općenito. U tome i jeste njena najveća novost i vrijednost. Velika većina do danas objavljenih knjiga vezanih s kršem tretira taj fenomen jednodimenzionalno sa stanovišta neke od grana znanosti, najčešće geologije, geomorfologije, hidrologije, hidrogeologije, a u posljednjih nekoliko desetaka godina ekologije. Krš predstavlja tip reljefa razvijen u specifičnim geološkim, hidrološko-hidrogeološkim i općenito gledano okolišnim uvjetima. Nastao je, a i danas se razvija, dugotrajnim (ali ne u geološki gledano vremenskim razmjerima), geokemijskim, geomorfološkim i antropogenim procesima. Hidrolozi prvenstveno tretiraju njegov inženjerski vid, dok hidrogeolozi stavljaju naglasak na izučavanje geološke pozadine. Međutim, zbog specifičnosti krških površinskih i podzemnih oblika, a osobito zbog interakcije površinskih i podzemnih voda u prostorima krša, on predstavlja poseban izazov za održivi razvoj svih živih bića koja organiziraju svoje životne zajednice na tom, u suštini, negostoljubivom prostoru. Kao posljedica toga ljudske su zajednice morale razviti posebne pristupe organiziranju života. Krš je prepun endemskih vrsta biljaka i životinja upravo stoga jer su se na tim prostorima mogli prilagoditi i preživjeti samo specifični organizmi. Česti i nagli prelazi iz dugotrajnih suša u velike poplave mogle su preživjeti samo odabrane i dobro prilagođene ljudske, biljne i životinjske zajednice. Krš, prema tome, nije samo specifičan krajobraz, već i prostor vrlo poseban po svojim društvenim i sociološkim odnosima, ali i biljnom i životinjskom svijetu.

U posljednjih nekoliko dekada pojavila se nova interdisciplinarna znanost vezana s najrazličitijim aspektima krša. Nazvana je karstologijom. Još uvijek nije dobila puno priznanje od strane šire znanstvene zajednice. Knjiga koju je napisao Ivo Lučić zasigurno će pridonijeti da se karstologija afirmira kao nova i vrijedna znanstvena disciplina. Ova knjiga definitivno spada u područje ove nove i brzo rastuće interdisciplinarne znanstvene discipline. Ako je i bilo ikakvih sumnji postoji li ova grana znanosti te može li biti korisna, knjiga Ive Lučića otklanja svaku moguću sumnju. Značajna je kako za prirodoslovce tako i za stručnjake koji se bave društvenim i sociološkim aspektima krša. Sadržaj knjige je koncipiran u tri dijela: 1) Pregled literature (Što je i kako napisano o kršu Popovog polja) ; 2) Rasprava (Dinarska sublimacija prirodne divljine kao društvenog nasilja); 3) Sinteza i zaključak. U prvom se dijelu posebno analiziraju saznanja stečena u razdoblju do sredine 20. stoljeća i u drugoj polovici 20. stoljeća. Tretirana je problematika tradicionalne upotrebe Popovog polja, kulturne slike tijekom razdoblja osmanske imperije, austrougarske uprave te u vrijeme Kraljevine SHS/Jugoslavije. U drugom se dijelu raspravlja problematika fizikalnog prirodoslovlja krša kao holističkog pristupa znanosti o kršu. Posebno se tretira problematika suvremenog pristupa opisana kao ekstremna deagrarizacija i depopulacija. U trećem dijelu autor naglašava da je prirodoslovno znanje o Popovom polju, koje se uzima kao referentno za razumijevanje prirodnih pojava i procesa, znatno mlađe od narodnih znanja stečenih stoljetnim boravkom na tom prostoru. Zbog toga je neophodno bolje izučiti ta stara i, nažalost, zaboravljena znanja, jer bi ona vrlo vjerojatno mogla značajno pomoći u održivom razvoju ovih vrijednih, ali vrlo ranjivih prostora. Očito je neophodno poraditi na izučavanju i ocjeni tradicionalnih znanja i njihovom uklapanju unutar moderne karstološke znanosti. To je jedna od važnijih poruka koju nam daje ova knjiga. Posebno treba istaknuti izvanredne fotografije i komentare date uz njih. Oni jasno svjedoče o fascinantnoj ljepoti i vrijednosti krškog krajolika i o odnosu čovjeka prema njemu.

Autor upozorava da se odnosi na kršu, kako oni ekološko-hidrotehnički, tako i oni društveno-sociološki zaoštravaju, te je neophodno posvetiti se detaljnijem sveobuhvatnom izučavanju ove sve aktualnije problematike s ciljem učinkovite zaštite krških prostora. Unutar zaštite okoliša te prostornog i strateškog planiranja u Republici Hrvatskoj prepoznata je uloga geomorfologije krša. Ova će knjiga biti od velike koristi u razumijevanju i očuvanju strukture krškog krajobraza. Stoga se knjiga toplo preporuča svima koji se na bilo koji način znanstveno-stručno ili laički bave problematikom krša.

prof. emeritus Ognjen Bonacci

Bonacci, Ognjen 2019. Prikaz knjige “PRESVLAČENJE KRŠA. Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popova Polja” u: Hrvatske Vode. 27 (2019) , 110; 394-395

https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=338890 (28.1.2020)

Share this post