Nikola Šop
pjesnik, prevoditelj
Nikola Šop (Jajce, 1904 – Zagreb, 1982), pjesnik, prevoditelj. Završio studij komparativne književnosti u Beogradu, gdje je radio kao gimnazijski profesor do 1941. godine. U njemačkome bombardiranju 6. travnja 1941. Šop je ranjen, nakon čega se sklonio u Zemun, a 1943. prešao u Zagreb. Uskoro će od posljedica ranjavanja ostati trajno prikovan za postelju. U Zagrebu je radio kao korektor, a od 1949. godine je znanstveni suradnik JAZU, na prevođenju hrvatskih latinista. Objavio brojne pjesničke knjige: Pjesme siromašnog srna (1926), Nocturno (1928), Isus i moja sjena (1934), Knjiga o Horaciju (1935), Od ranih do kasnih pijetlova (1939), Ranjeni galeb (Alfirević, Alić, Balentović, Krklec, Šop, Vlaisavljević, 1942), Za kasnim stolom (1943), Tajanstvena prela (1943), Iz lirike starog Rima (prepjevi Katula, Propercija i Tibula, 1950), Kućice u svemiru i Svemirski pohodi (1957), i(1961), Poezija, izabrane pjesme (1966), Pjesme, priče i drugo, Pet stoljeća hrvatske književnosti (1966), Pohodi, poeme (1972), Pjesnikovi rasprodani prostori, dramska poema (1974), Dok svemiri venu, poeme (1975), Izabrane pjesme (Sarajevo, 1978), Nedohod, poema (1979), Božanski cirkus, izabrane pjesme (1980), Bosanska trilogija, dramske poeme, Sarajevo (1980), Propast rubova, Sarajevo (1981), Svemirski pohodi, Sarajevo (1985), Izabrane pjesme (1996), Svete žene, Svanuće u mom bunaru, proze (1997).