Henri de Lubac
teolog
Henri de Lubac (Cambrai, 1896 – Pariz, 1991), isusovac, katolički teolog, profesor fundamentalne teologije i povijesti religija. Sa Jeanom Daniélouom, redovničkim subratom, uređivao je niz Sources chrétiennes (Kršćanski izvori), u kojem su objavljena brojna djela crkvenih otaca i velikih mistika. Članom Akademije moralnih i političkih znanosti postao je 1958. Bio je teološki stručnjak na Drugome vatikanskom koncilu, a 1983. papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom. U opsežnu opusu od tridesetak knjiga pisao je o ekleziološkoj problematici, o povijesti dogme, bavio se religioznim iskustvom, budizmom i suvremenim ateizmom. Godine 1938. objavljena je de Lubacova prva knjiga Katolicizam, društveni aspekti dogme. Djelo je smjesta doživjelo velik odjek i više izdanja. U razdoblju koje prethodi Drugome vatikanskom koncilu ono je u katoličku ekleziologiju unijelo promjenu stanovitih naglasaka. Dok se Crkva dotad poglavito shvaćala kao vidljiva i hijerarhizirana zajednica, de Lubac ističe patrističko poimanje Crkve, po kojem je ona nastavak utjelovljenja Sina Božjega, čime je međukonfesionalni dijalog među kršćanima našao čvrsto uporište.