Ratne zabilješke 1941.–1945.

Description

Ratne zabilješke fra Josipa Markušića opisuju vrijeme Drugog svjetskog rata u gradu Jajcu i njegovoj okolici. Markušić bilježi što se događa u gradu u kojem živi, opisuje ratne užase i stradanja, iskustva s različitim vojskama koje su boravile u gradu i koristile samostanske prostorije, živote običnih ljudi, a povremeno zapisuje i ono što izvještavaju radijske postaje, što pročita u tisku ili što naprosto čuje od ljudi ili zapazi na pijaci. Sve to, iako često šturo i s malo riječi, dočarava atmosferu života u gradu Jajcu preko kojeg se prelamaju interesi sukobljenih strana u ratu, u kojem su počinjeni zastrašujući ratni zločini, ali u kojem je i u tim opasnim i prevrtljivim vremenima bilo i međusobne ljudske solidarnosti s onu stranu vjerskih, nacionalnih, ideoloških i političkih isključivosti. Ratne zabilješke su svakako preporučljivo štivo za stanovnike Jajca i njegove okolice, ali i za sve druge koji žele više saznati o tom vremenu s onu stranu unaprijed zauzetih stavova, ideoloških pozicija i sadašnjih crkveno-redovničkih ili nacionalno- političkih svrstavanja.

Ovim dnevnikom fra Josip Markušić se pridružuje listi franjevačkih ljetopisaca koji su ostavili zapise iz svoga vremena, vodeći se pritom dvostrukom intencijom: da ostave svjedočanstvo o sebi i o svom vremenu budućim generacijama franjevaca (testamentarni karakter kronika i dnevnika) i da im istodobno prenesu iskustva kako bi se lakše nosili s izazovima svoga vremena (didaktičko-pedagoška intencija). I jedno i drugo svjedoči o tome da su prošle generacije bosanskih franjevaca imale snažnu svijest o važnosti povijesnog pamćenja iz kojeg zajednica izrasta i na kojem se izgrađuje. Markušić u svojim Zabilješkama piše otvoreno, kritički i bez uvijanja i o stavovima franjevaca s kojima živi i koje susreće.

Additional information

Fra Josip Markušić (Čepak, Kotor Varoš 1880. – Jajce, 1968.) živio je u četiri različita politička sistema i u svakom od njih ostavio snažan pečat. U vrijeme Austro-Ugarske angažirano je i strastveno pisao o reformi kmetovskog pitanja, bavio se socijalnim temama i borio se za prava težaka i radnika. U vrijeme Kraljevine SHS, u kojem je i prvi put biran za provincijala Bosne Srebrene (1928.–1931.), bavio se političkim temama, kritički se osvrtao na hrvatski i srpski nacionalizam, branio cjelovitost Bosne i Hercegovine i zagovarao ideju ujedinjenja južnoslavenskih naroda. U vrijeme Nezavisne Države Hrvatske odvažno se suprotstavljao ustaškom i nacističkom režimu, zastupao antifašističke stavove i podržavao narodno-oslobodilačku borbu. U vrijeme socijalističke Jugoslavije, kada je u još dva navrata bio provincijal Bosne Srebrene (1949.–1955.), neumorno je inzistirao na dijalogu s komunističkim vlastima, štiteći svoju franjevačku zajednicu koja je zahvaljujući ponajviše njegovoj mudrosti, ali i žrtvi i mudrosti nekih drugih bosanskih franjevaca, uz velike ljudske i materijalne gubitke, uspjela preživjeti teško poratno vrijeme.