“Nauk krstjanski za narod slovinski” i “Sto čudesa aliti zlamenja blažene i slavne Bogorodice, Divice Marije”

Description

Matija Divković, Nauk krstjanski i Sto čudesa (latinični prijepis s bosančice i pretisak izvornika), priredile: Darija Gabrić-Bagarić, Marijana Horvat, Dolores Grmača i Maja Banožić, Kulturno-povijesni institut Bosne Srebrene, Sarajevo 2013.

Prošla su četiri stoljeća od pojave prve knjige iz Bosne i Hercegovine na narodnom jeziku autora fra Matije Divkovića (Venecija 1611) u kojoj su zajedno uvezana dva njegova djela: Nauk krstjanski za narod slovinski (tzv. „veliki“ Nauk) i Sto čudesa aliti zlamenja blažene i slavne Bogorodice, Divice Marije (11,5 x 16,5 cm, 790 str.). Od toga izdanja sačuvana su 23 primjerka Nauka krstjanskoga uvezanih sa Sto čudesa, 6 primjeraka zasebno Nauka i 2 primjerka zasebno Sto čudesa u franjevačkim bibliotekama u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici, Kreševu, Gorici/Livno, Visokom, Mostaru, Makarskoj, Slavonskom Brodu, Vukovaru, te u državnim bibliotekama u Sarajevu, Zagrebu, Vatikanu, Parizu, Londonu i Chicagu.

Divkovićeva knjiga Nauk krstjanski i Sto čudesa prvi put se cjelovito objavljuje nakon četiri stoljeća u latiničnom prijepisu i pretisku kao projekt provincije Bosne Srebrene, u izdanju Kulturno-povijesnog instituta Bosne Srebrene. Ideja je nastala u vezi s 400. obljetnicom njezina tiskanja, što je bio i povod znanstvenom skupu održanom na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu (2011).

Tekst su na latinicu transkribirale priređivačice s Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Filozofskog fakulteta u Zagrebu: dr. Darija Gabrić-Bagarić, dr. Marijana Horvat, dr. Dolores Grmača i prof. Maja Banožić. Darija Gabrić i Marijana Horvat napisale su uvodne studije za Nauk krstjanski odnosno Sto čudesa, tumač imena i izraza te rječnik nepoznatih riječi, dok je Dolores Grmača, uz rad na transkripciji teksta, obavila i redaktorski posao.

Additional information

Fra Matija Divković (Jelaške kraj Vareša, 1563. – Olovo, 1631), bosanski franjevac, rodonačelnik književnosti u Bosni i Hercegovini. O njegovu životu nemamo mnogo podataka. Studij je pohađao u Italiji, a kasnije je službovao kao kapelan u Sarajevu. Svoje djelo Nauk krstjanski za narod slovinski (tzv. veliki Nauk) dovršio je u Sarajevu 1609. i ondje je započeo pisati Sto čudesa. Tiskao ih je u Mlecima (Veneciji) 1611. godine. Od 1612. do 1614. piše Besjede u Kreševu i završava u Olovu. Godine 1616. u Mlecima tiska Besjede i Nauk krstjanski s mnozijemi stvari duhovnijemi (tzv. mali Nauk). Djela je tiskao bosančicom, pismom duge tradicije u Bosni koje su franjevci koristili kao službeno pismo. Kako u Veneciji tiskari nisu poznavali ni hrvatski jezik ni bosančicu, Divković se sam potrudio da nadzire izlijevanje slova i tiskanje knjiga. Njegova su djela bila vrlo popularna u narodu. Njihova je značajka da ih je prilagođavao narodu ilustrirajući ih mnogim primjerima iz života. Mali Nauk je do 1738. tiskan u 25 izdanja. Divković je prvi bosanski pisac koji je objavio svoja djela na narodnom jeziku. Stoga se smatra rodonačelnikom književnosti u Bosni i Hercegovini.