Fra Josip Markušić – Josip (Jože) Plečnik. Korespondencija 1932.–1956.
195.00 KM / 100.00 €
Priredio: Jozo Džambo
Suradnja: Damjan Prelovšek
Sunakladnici: Franjevački samostan sv. Luke, Jajce; Franjevački samostan sv. Ante, Beograd; Založba ZRC SAZU, Ljubljana
Broj stranica: 1.096
Godina izdanja: 2023.
ISBN: 978-9926-8209-7-8 (Franjevački samostan sv. Luke)
978-9926-485-31-3 (Synopsis, Sarajevo – 1. svezak)
978-9926-485-32-0 (Synopsis, Sarajevo – 2. svezak)
978-953-8289-55-2 (Synopsis, Zagreb – 1. svezak)
978-953-8289-56-9 (Synopsis, Zagreb – 2. svezak)
978-953-8289-57-6 (Synopsis, Zagreb – cjelina)
978-86-905426-0-4 (Franjevački samostan sv. Ante, Beograd)
978-961-05-0733-8 (ZRC SAZU, Ljubljana)
Uvez: tvrdi
Visina: 240 mm
Težina: 2.290 g
- Description
Description
Korespondencija između bosanskog franjevca fra Josipa Markušića (1880.–1968.) i slovenskog arhitekta Jože Plečnika (1872.–1957.) započela je 1932. i trajala do 1956. godine. Kroz to vrijeme dvojica prijatelja razmijenila su stotine pisama koja se po prvi put cjelovito objavljuju s pripadajućim komentarima, pojašnjenjima, dokumentima i ilustracijama. Knjigu je priredio i komentirao dr. Jozo Džambo, povjesničar koji živi i radi u Münchenu, uz suradnju dr. Damjana Prelovšeka, koji se smatra najboljim poznavateljem Plečnikova djela.
Fra Josip Markušić, trostruki provincijal Bosne Srebrene, jedan je od najznačajnijih bosanskih franjevaca 20. stoljeća. Uz službe koje je obnašao u franjevačkoj zajednici, Markušić je cijeli život pisao. Dio toga objavio je za života, ali najveći dio njegove ostavštine nije objavljen. Riječ je prije svega o Markušićevim pismima kojih, prema procjeni fra Ignacija Gavrana (1914.–2009.), još jednog znamenitog bosanskog franjevca 20. stoljeća, ima preko deset tisuća.
S druge strane stoji veliki slovenski i srednjoeuropski arhitekt Jože Plečnik. Učenik austrijskog arhitekta Otta Wagnera (1841.–1918.) ostavio je kao profesor i graditelj veliki trag u Beču i Pragu, a ponajviše u Ljubljani. Franjevačka crkva sv. Ante u Beogradu, koju je Markušić smatrao najljepšom crkvom na prostoru Jugoslavije, pripada najuspjelijim Plečnikovim graditeljskim pothvatima. Plečnik je uradio nacrte i nekih crkava za Bosnu i Hercegovinu, ali nijedan od tih planova nije realiziran.
Korespondencija između Markušića i Plečnika prava je intelektualna poslastica za ljude iz svijeta umjetnosti – arhitekte, slikare, kipare, likovne kritičare, estetičare, ali i za ljude iz svijeta duhovnosti i Crkve – liturgičare, svećenike, redovnike i druge ljude koji vode brigu o svetim prostorima. Ova korespondencija demonstrira, danas već zamrli i zabačeni, ali uzvišeni način pisanog komuniciranja dvojice prijatelja, uz veliko međusobno uvažavanje, uz pažljivo biranje riječi i nestrpljivo iščekivanje odgovora druge strane. Korespondencija je svjedočanstvo o prijateljstvu dvojice ljudi s istančanim osjećajem za lijepo i sveto.