Drama ateističkog humanizma

Description

Riječ je o jednom od najznačajnijih teoloških djela prve polovice 20. stoljeća. Autor istražuje korijene suvremenog ateizma, napose njegova zahtjeva da je konačno nadvladao Boga. Slobodno se može reći kako je Henri de Lubac jedan od začetnika dijaloga između ateizma i kršćanstva i priznavanja ateizmu legitimnog religijskog statusa.

Additional information

Henri de Lubac (Cambrai, 1896 – Pariz, 1991), isusovac, katolički teolog, profesor fundamentalne teologije i povijesti religija. Sa Jeanom Daniélouom, redovničkim subratom, uređivao je niz Sources chrétiennes (Kršćanski izvori), u kojem su objavljena brojna djela crkvenih otaca i velikih mistika. Članom Akademije moralnih i političkih znanosti postao je 1958. Bio je teološki stručnjak na Drugome vatikanskom koncilu, a 1983. papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom. U opsežnu opusu od tridesetak knjiga pisao je o ekleziološkoj problematici, o povijesti dogme, bavio se religioznim iskustvom, budizmom i suvremenim ateizmom. Godine 1938. objavljena je de Lubacova prva knjiga Katolicizam, društveni aspekti dogme. Djelo je smjesta doživjelo velik odjek i više izdanja. U razdoblju koje prethodi Drugome vatikanskom koncilu ono je u katoličku ekleziologiju unijelo promjenu stanovitih naglasaka. Dok se Crkva dotad poglavito shvaćala kao vidljiva i hijerarhizirana zajednica, de Lubac ističe patrističko poimanje Crkve, po kojem je ona nastavak utjelovljenja Sina Božjega, čime je međukonfesionalni dijalog među kršćanima našao čvrsto uporište.