Dozvolite da se predstavim. Pjesme

Additional information

Poezija Ružice Miličević govori o vječnim temama čovjekovog mučnog življenja, bez obzira je li taj čovjek iz prošlosti ili sadašnjosti. Velik dio pjesama posvećen je izražavanju snažnog antiratnog stava, pri čemu je dominantan motiv progon, neovisno o tome jesu li žrtve Indijanci, Židovi, Sirijci ili narodi bivše Jugoslavije. Svi ratovi imaju zajedničku crtu: usamljenost prognanog, traženje izgubljene domovine, čežnja za nepostojećim, neshvaćenost, potraga za identitetom i svjesnost njegovog značaja. Krug se otvara i zatvara besmislenim ponavljanjem istih grešaka, a jedina je konstanta uništenje čovjeka.Nazire se i sudbina jedne obitelji, rastrgane ratovima, emigracijom. Pjesnikinja se vraća u prošlost i tamo traga za odgovorima, a u tom traganju osjećaju se i nemir i spokoj. Bez obzira koliko je teško životno breme, Ružica se ne prepušta razornom pesimizmu.

Ružica Miličević (Donji Svilaj, BiH, 1967.), sociologinja, pjesnikinja. Studij sociologije završila na fakultetu političkih nauka/znanosti u Sarajevu. U travnju 1992. zbog rata napustila  Sarajevo i  otišla za Austriju u grad Bad Ischl, gdje živi i radi kao voditeljica regionalnog centa kompetencije za integraciju i diverzitet, a ujedno radi i kao voditeljica seminara i radionica za odrasle i omladinu na temu multikulturalizma, rasizma, diskriminacije, migracije i integracije. Osnivačica i voditeljica  platforme za međureligijski dijalog. Piše prozu i poeziju, bavi se autodidaktički slikanjem/crtanjem i iza sebe ima 20 samostalnih  izložbi.