Adnan Žetica: Odšjen od Trganja
Almin Kaplan, Trganje, Synopsis, Zagreb–Sarajevo 2017., 134 str.
Trganje je roman prvijenac Almina Kaplana. Trganje označava berbu grožđa. Trga se u zadnjoj sedmici avgusta ili u prvoj sedmici septembra. U porodicama koje su se bavile vinogradarstvom, pa tako i u mojoj, dan trganja bio je svečanost. Dionizijski dan. Označavao je kraj muka. Nestanak određenih poslova poput polijevanja vinograda, i nestanak straha od pojave famozne maće koja bi znala prepoloviti prinos. Trganje je donosilo i značajnu financijsku injekciju za porodični budžet. Od trganja bi se kupovale knjige, nove farmerice, majica, tene za školu. Usput rečeno tene su morale izdržati godinu dana do sljedećeg trganja. Ako bi se trgalo krajem avgusta, onda bih se pojavio cakum-pakun u školi. Ako bi se trgalo početkom septembra, onda bih se pojavio u novoj odjeći drugu ili treću sedmicu škole kad niko nije primjećivao novine. Zato bih znao brojati sunčane dane. Ljeto što je bivalo vruće, trganje je dolazilo brže.
U Trganju se opisuje kult stvari koje služe samo za gledanje. Te stvari su skupo plaćene. Stajale su u regalima kao relikvije, do svete knjige.
Velike bombonijere s oslikanim ženskim portretima, u mom slučaju šoljice za kafu s renesansnim motivima koje su čekale posebne goste. Bila je tu i hermetički zatvorena boca Hepokovog vina koju sam trebao otvoriti na svojoj svadbi. Po predaji jedna takva boca otišla je i Titu na poklon.
U Trganju tu ulogu predmeta koji se smije samo gledati ima mali crni kasetofon. Majka dopušta pripovjedaču koristiti ga jedanput pod napadom krivnje.
Svijet Trganja je svijet jednostavne nomenklature. Dobar konj je dorat, loš raga. Siva krava je Medava, crna je Galava. Muslimani ne jedu svinjetinu, kršćani jedu. Muslimani nose francuzice jer u njima mogu klanjati u džamiji, mice nose vlasi (kršćani).
U svijetu Trganja moguće je da se desi aforizam: Dječak odgovara na pitanje ko su muslimani u njegovom selu?
Mujo, Ibro, Ivica, Drago. Kako Ivica i Drago? Pa ni oni ne drže više krmad.
U hrvatskim kućama se sjedi obuven i tad bog ima drugačije ime i to je za dječaka civilizacijski šok. Takav svijet još postoji. Kao student radio sam preko studentskog servisa ankete u Posušju, gradiću u zapadnoj Hercegovini izrazito homogene nacionalne strukture koju čine Hrvati. Bila je to 98. godina. Nakon nekoliko sati hodanja i odbijanja svake komunikacije, odlučio sam varati. Sakrio sam akreditaciju i zazvonio na vrata stana. U svoj dom me primio demobilisani vojnik i odgovarao na pitanja iz ankete koja je trajala sat vremena. On je iskreno i strpljivo odgovarao. Njegovi životni problemi nisu se razlikovali od egzistencijalnih problema moje porodice. Na polasku mi dade svoj broj telefona, sve to bez pitanja kako se zovem i odakle dolazim. Isprati me do vrata i kad vidje da se obuvam reče: Isusa ti boga, što si se izuo, nisi musliman. Silazeći niz stepenice rekao sam: moje ime je Adnan.
U svijetu Trganja gleda se kako se troši svaka kap vode. Iako postoji banja u njoj se ne piša, ide se u klozet. Bojler se pali kad ima struje po jeftinoj tarifi. Rodbina iz grada ili opaki kašalj u kombinaciji s olujnom burom mogu dati dozvolu za korištenje banje.
Svijet Trganja je svijet mrginja. U tom svijetu se zemlja ne prodaje bez velike nevolje. Nije bogat onaj ko ima novac već ko ima zemlju pa makar stajala neobrađena desetljećima. Svako pomjeranje kamena međaša može dovesti do mrtve glave.
To je i svijet mekteba. U tim mektebima su hodže koje imaju šipku u džennetu ubranu. Šipku koja je mnoge uputila ka džehennemu.
To je svijet Bajrama. Dječaci oblače najuredniju odjeću što imaju. Idu s očevima do džamija na namaz. Dobijaju novac i ono što je najvažnije za Bajram, šta god da učine ne ruže se za Bajram.
To je svijet u kojem se škola shvata preozbiljno jer je jedina prilika za bolji život. Da bi se uspjelo iz takvog svijeta moraš biti ne jednako dobar već koplje ispred istaknutih. Iz takvog svijeta moguć je Branko Šotra.
To je svijet u kojem se ne priča o svemu. O kopiladi. O kurvalucima. O jamama.
Ako ste imali dodira sa ovakvim svijetom, onda će vas ovaj roman opčiniti od prve do posljednje stranice. Ako niste onda će vam ga Trganje približiti i mislim da od romana i nemamo pravo više tražiti.
P.S. I da, Borzanova riba na naslovnici. U akvariju naherena prema gore stremi negdje ka izlazu iz svog akvariju. Taj akvarij je svijet koji je guši, ali i jedini svijet u kome zna plivati. Pjesma na slici. Književnik među slikarima Igor je Borozan.